Subotica je najseverniji grad u Republici Srbiji, drugi po broju stanovnika u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Po popisu iz 2002. godine ima 99.471 stanovnika. Nalazi se na 10 km. udaljenosti od granice Srbije sa Mađarskom, na severnoj širini od 46°5'55" i istočnoj dužini od 19°39'47". Administativni je centar Severno-Bačkog okruga.
Subotica i njena okolina zauzimaju centralni položaj Panonske nizije i opkoljene su Karpatima, Alpima i planinama Balkanskog poluostrva. Grad zapravo leži nešto severnije od linije Bela Crkva-Stara Pazova-Sremska Mitrovica koja označava 45° sgš-centralni deo severnog umerenog pojasa.
Subotica leži na kontaktu različitih geomorfoloških celina. Na njenom jugu je Telečka lesna zaravan koja prema severu prelazi u Subotičko-horgošku peščaru.
Grad zauzima centralno mesto između Dunava na zapadu i Tise na istoku i predstavlja najizrazitije gradsko sedište između ovih reka. Klima ovog područja je izrazito panonska sa vrlo toplim letima i vrlo hladnim zimama uz malu godišnju količinu taloga.
Od različitih vetrova koji dopiru do ovih područja najčešći su severni hladni i zapadni vlažni vetrovi, a posledično ovom klimatu odgovara stepska vegetacija, koja je vremenom zamenjena kulturnom.
Turistički i tranzitni položaj Subotice je uslovno rečeno poboljšan stvaranjem Srbije. Naime, Subotica leži na tranzitnom internacionalnom putu E-75, a u njenoj blizini se nalaze dva najfrekventnija granična prelaza.
Danas se preko Horgoša i Kelebije obavlja najveća interakcija putnika i robe, kako drumskim tako i železničkim saobraćajem, što generalno Subotici daje epitet povoljnosti.
Na izrazitu povoljnost njenog položaja najviše utiču saobraćajni faktori, naročito ako se zna da ovaj grad leži na trenutno najvažnijem prostornom-strateškom pravcu Koridoru X.
Subotica je najseverniji grad u Republici Srbiji, drugi po broju stanovnika u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Po popisu iz 2002. godine ima 99.471 stanovnika. Nalazi se na 10 km. udaljenosti od granice Srbije sa Mađarskom, na severnoj širini od 46°5'55" i istočnoj dužini od 19°39'47". Administativni je centar Severno-Bačkog okruga.
Subotica i njena okolina zauzimaju centralni položaj Panonske nizije i opkoljene su Karpatima, Alpima i planinama Balkanskog poluostrva. Grad zapravo leži nešto severnije od linije Bela Crkva-Stara Pazova-Sremska Mitrovica koja označava 45° sgš-centralni deo severnog umerenog pojasa.
Subotica leži na kontaktu različitih geomorfoloških celina. Na njenom jugu je Telečka lesna zaravan koja prema severu prelazi u Subotičko-horgošku peščaru.
Grad zauzima centralno mesto između Dunava na zapadu i Tise na istoku i predstavlja najizrazitije gradsko sedište između ovih reka. Klima ovog područja je izrazito panonska sa vrlo toplim letima i vrlo hladnim zimama uz malu godišnju količinu taloga.
Od različitih vetrova koji dopiru do ovih područja najčešći su severni hladni i zapadni vlažni vetrovi, a posledično ovom klimatu odgovara stepska vegetacija, koja je vremenom zamenjena kulturnom.
Turistički i tranzitni položaj Subotice je uslovno rečeno poboljšan stvaranjem Srbije. Naime, Subotica leži na tranzitnom internacionalnom putu E-75, a u njenoj blizini se nalaze dva najfrekventnija granična prelaza.
Danas se preko Horgoša i Kelebije obavlja najveća interakcija putnika i robe, kako drumskim tako i železničkim saobraćajem, što generalno Subotici daje epitet povoljnosti.
Na izrazitu povoljnost njenog položaja najviše utiču saobraćajni faktori, naročito ako se zna da ovaj grad leži na trenutno najvažnijem prostornom-strateškom pravcu Koridoru X.